Studenti puštaju AI da im odradi cijeli tečaj. Pitanje je što vaše radno mjesto može naučiti iz toga

Nastavnica u SAD-u, s dvadeset godina iskustva, sjedila je i čitala objave u diskusiji svog tečaja i na kraju se zapitala naglas: razgovaram li ja ovdje samo s botovima?

Bila je u pravu, u zabrinjavajućoj mjeri. New York Times nedavno je istražio što se događa u američkim online tečajevima, a odgovor je teško pretjerati. Studenti se više ne zadovoljavaju time da zatraže pomoć od chatbota za neki zadatak. Oni AI agentu daju svoje podatke za prijavu i puštaju ga da odradi cijeli tečaj: gleda predavanja, rješava ispite, piše eseje, pa čak i sudjeluje u diskusijama, predstavljajući se kao student i razgovarajući s kolegama i nastavnicima o literaturi.

Dok agent uči, student radi nešto drugo. Novine spominju besciljno scrollanje i igranje videoigara.

Što je AI agent, za minutu

Običan chatbot odgovara kad ga nešto pitate. AI agent ima cilj i sam ga izvršava: prijavljuje se, klikće, čita, piše i predaje, korak po korak, bez da netko sjedi pokraj njega. To je ista tehnologija koja može pripremiti vaš jutarnji raspored tako što će pročitati kalendar i izvući potrebne materijale. Tehnologija nije problem. Problem je što se događa kad nitko ne vidi što agent radi i u čije ime to radi.

Nitko ne želi biti onaj koji zaustavlja

Najzanimljivije u istraživanju nisu studenti. To su odrasli.

Prema novinama, AI tvrtke rade vrlo malo. Nijedna od tri najčešće korištene usluge koje studenti koriste nije odbila napisati cijeli esej, nijedna ne sprječava svoje modele da se prijave na obrazovne platforme, a zahtjev nastavnika da AI barem kaže da je AI kad sudjeluje u diskusiji tečaja ignoriran je. Jedna od tvrtki odgovorila je da bi takav zahtjev ugrozio privatnost studenata. Pročitajte tu rečenicu dva puta.

Sveučilišta istovremeno sjede na dvije stolice. Mnoga imaju milijunske ugovore s AI tvrtkama i dijele AI alate i nastavnicima i studentima, dok svaki pojedini nastavnik sam odlučuje treba li korištenje poticati, tolerirati ili kažnjavati. Jedan nastavnik sveučilišta koje je nedavno potpisalo veliki AI ugovor sažeo je to ovako: ne dobivam nikakve smjernice kako da odvratim studente, dobivam tečajeve kako se to koristi.

Poticanje i zabrana u isto vrijeme, a pravilo ovisi o tome koga slučajno pitate. Zvuči li vam to kao radno mjesto koje poznajete?

Povlačenje u fizički svijet

Neka obrazovna ustanova izvukla je zaključak, i on je mnogo govorljiv: jedino što sigurno funkcionira jest napustiti ekran. Pravni fakultet u Chicagu zabranio je računala, tablete i mobitele u dvoranama za prvu godinu. Princeton je ukinuo svoj više od stotinu godina star kodeks časti, koji je studentima omogućavao pisanje ispita bez nadzora, nakon AI skandala.

Kodeks časti koji je izdržao svjetska ratove i pandemije nije izdržao AI agente. Ne zato što su studenti postali lošiji ljudi, već zato što se sustav temeljio na pretpostavci koja više ne vrijedi: da je onaj tko nešto predaje i onaj tko je to napravio ista osoba.

Isti film odvija se na vašem radnom mjestu

Zamijenite studente zaposlenicima, obrazovnu platformu vašim sustavima, a esej ponudom, i priča je ista. Sastojci su poznati:

Korištenje AI-a koje nitko ne vidi, u privatnim računima i alatima za koje vodstvo ne zna. Dvostruke poruke odozgo, gdje se AI istovremeno potiče i sumnjiči. I pravila koja u praksi određuje svaki šef za sebe, baš kao što to čini svaki nastavnik.

Rješenje školskog svijeta, zabraniti i vratiti se papiru i olovci, nije opcija za radno mjesto. Nitko neće zabraniti računala u uredu. Ono što preostaje jest put koji funkcionira: učiniti korištenje vidljivim umjesto nevidljivim.

Zato smo izgradili EuroWork tako da nikad ne morate sumnjati tko je što napravio. AI odgovori označeni su kao AI odgovori, što od kolovoza zahtijeva EU-ov Zakon o umjetnoj inteligenciji. Naš AI agent predstavlja plan i čeka odobrenje prije svakog koraka, a svako izvršavanje ostavlja potvrdu o tome što je učinjeno i koliko je to koštalo. Ništa se ne šalje u nečije ime, a ono što agent napiše postaje nacrt koji čovjek odobrava, vlastitim imenom i vlastitom odgovornošću.

Nastavnici u istraživanju zapravo su željeli samo jednu stvar: znati kad razgovaraju s mašinom. To nije puno tražiti. To bi trebalo biti minimum, u školi i na poslu.

Tri pitanja za sljedeći sastanak uprave

Znate li koji se AI alati danas koriste u vašim sustavima i u čije ime?

Šaljete li dvostruke poruke, oduševljeni ugovor centralno i šutnju o pravilima lokalno?

A ako vas klijent pita tko je zapravo napisao vašu posljednju ponudu, koliko ste sigurni u odgovor?

Tko ne može odgovoriti, ima isti problem kao i sveučilišta. Razlika je u tome što vi još uvijek možete izabrati drugi put.

Izvor

Istraživanje je objavljeno u New York Timesu 10. kolovoza 2026. i nalazi se iza platnog zida: nytimes.com/2026/08/10/us/ai-cheating-online-degrees.html