Kečap boca je protrestana. Sve će uskoro krenuti

Svi koji su ikad držali staklenu bocu kečapa znaju kako to ide. Treseš, udaraš, okrećeš na sve strane. Ništa. Ponovo treseš. I dalje ništa. A onda, bez upozorenja, sve odjednom.

AI transformacija radnog svijeta ponaša se isto tako. Godinama je zvučala kao nešto što je još daleko, a onda jednog dana stigne na tanjur, sve odjednom. Boca je protrestana. Crveno polako teče prema otvoru.

Što prognostičari zapravo kažu

Šef AI sektora u Microsoftu rekao je da će AI za par godina moći obaviti veliki dio uobičajenih uredskih poslova, a ne za cijelu generaciju. Izvršna direktorica Anthropica, odnosno jedna od tvrtki koja razvija ovu tehnologiju, procjenjuje da bi polovica poslova za nove diplomante mogla nestati u sljedećih pet godina. Handelsbanken pak računa da bi gotovo svaki deseti posao u Švedskoj mogao biti ugrožen za deset godina.

Ne treba vjerovati nijednoj pojedinačnoj brojci. Poanta je da oni koji su najbliže boci najglasnije upozoravaju da se ona upravo prazni.

Pogrešna čekaonica

Logično bi bilo da se društvo pripremi: prekvalifikacije u velikom opsegu, sustavi socijalne zaštite prilagođeni brzom mijenjanju. Neke zemlje to i rade, Singapur i Južna Koreja ulažu značajna sredstva u prekvalifikaciju radne snage. Ali u većem dijelu Europe vlada neobično tišina, a postoji i strukturalni razlog: politika se odvija u mandatnim razdobljima. Neugodna i skupa odluka danas, čije se koristi vide tek za deset godina, rijetko se nagrađuje na sljedećim izborima. Nije riječ o zloj namjeri, nego o tome kako je sat namješten. Četiri godine ne mogu uhvatiti promjenu koja se mjeri desetljećima, a događa se u mjesecima.

Zaključak za one koji vode tvrtku ili javnu ustanovu je neugodan, ali jasan: pomoć neće stići na vrijeme. Transformacija će se dogoditi tamo gdje se uvijek i događa, na radnim mjestima, jedna organizacija po jedna.

Što radno mjesto može učiniti dok drugi čekaju

Zvuči velikopotezno, ali sastoji se od dvije sasvim izvodljive stvari.

Prva je da korištenje AI-a postane nešto zajedničko i vidljivo, umjesto stotinu privatnih eksperimenata. U tom smislu nitko ne mora čekati nikoga: u EuroWorku trošak je vidljiv uz svaki odgovor dok se rad odvija, svaki AI odgovor označen je kao AI odgovor kako to zahtijeva EU Uredba o umjetnoj inteligenciji, a svaka radnja AI agenta ostavlja trag i čeka ljudsko odobrenje. Ono što je vidljivo može se voditi. Ono što je nevidljivo može se samo nadati.

Druga stvar je učenje, i ovdje treba biti jasno: ako čekate nacionalni program prekvalifikacije, čekat ćete dugo. Ali učenje ne mora biti program. U EuroWorku ono je ugrađeno u svakodnevni rad: uvodni tečaj koji pokazuje što tehnologija radi dobro, a što loše, te obrazovni asistent koji je uvijek dostupan u izborniku i odgovara na pitanja o AI-u bez ikakvog podizanja obrva. Tko se nešto pita u utorak u devet sati, dobije odgovor u utorak u devet sati, a ne na nekom tečaju u studenom. Tako se gradi navika, a navika je jedino što pomaže kad se boca isprazni.

Prije četvrtka

U izvornom tekstu, napisanom za političare, završio sam pozivom da se probude, po mogućnosti prije četvrtka sljedećeg tjedna. Politika se još nije oglasila.

Ali ti koji vodiš neku djelatnost ne trebaš njihov budilnik. Boca se ne obazire na mandate. Onaj tko danas može odgovoriti na pitanja što se s AI-om radi, koliko košta i tko je to odobrio, izdržat će i dan kad sve stigne odjednom.

Vaši suradnici već koriste AI. Znate li što dijele s njim?